Rječnik osiguranja

Aktuar – Stručno lice koje posjeduje vještine iz oblasti ekonomije, matematike i statistike i koje primjenjuje teoriju vjerovatnoće, statistiku i finansijsku matematiku na pitanja osiguravanja, ulaganja sredstava osiguranja, finansijskog upravljanja, demografije i drugo. Aktuar vrši ocjenu finansijskih posljedica nepredviđenih događaja, procjenu rizika, utvrđivanje adekvatnosti rezervi i ocjenu solventnosti. Jedan od osnovnih zadataka mu je dizajniranje i korišćenje matematičkih modela kojima se određuju premijske stope i potrebne rezerve kako bi osiguravajuće društvo moglo u potpunosti da ispuni sve obaveze prema osiguranicima.

Bonus – Popust na premiju ukoliko osiguranik uopšte nije imao štetu u prethodnom periodu osiguranja ili je nije imao u određenom iznosu. Obračunava se godišnje, prilikom plaćanja premije, u određenom procentu. Bonusom se premija prilagođava pojedinačnom riziku jer je dokazano da osiguranici kojima se ovaj popust unaprijed odobri od strane osiguravača imaju znatno manji broj šteta od ostalih osiguranika.

Bruto premija – Novčani iznos koji osiguranik plaća osiguravaču za preuzimanje rizika u osiguranje. Predstavlja ukupnu premiju, po jednom ugovoru, ili za pojedinu vrstu ili grupu osiguranja, ili za cijelo društvo za osiguranje. To je ukupna premija ili cijena osiguranja, tj. iznos koji osiguranik plaća u cjelosti prilikom sklapanja osiguranja ukoliko uplata premije nije drugačije ugovorena. Utvrđuje se prema cjenovniku premija osiguravača, odnosno prema tarifama društva za osiguranje i to u jedinstvenom procentu ili novčanom iznosu. U važećem Zakonu o osiguranju koristi se termin premija osiguranja, koja označava zbir funkcionalne premije i režijskog dodatka, pri čemu se funkcionalna premija sastoji od tehničke premije, a može sadržati i doprinos za preventivu, ako je uračunat u premiju osiguranja.

Cedent – Osiguravač koji putem reosiguranja cedira (ustupa) jedan dio svog rizika iz zaključenih ugovora o reosiguranju na reosiguravača – cesionara, kako bi smanjio rizike.

Cesionar – U djelatnosti osiguranja cesionar putem ugovora o reosiguranju kao ugovorna strana preuzima dio osiguravačeve obaveze, odnosno dio njegovog portfelja osiguranja koji ovaj kao cedent nije u mogućnosti ili ne želi sam da snosi, u svrhu smanjenja sopstvenih rizika.

Datum početka osiguranja – Označava dan i vrijeme kada kreće osiguravajuća zaštita, odnosno od kada osiguravač počinje da nosi ugovoreni rizik. On se često ne poklapa sa datumom zaključenja ugovora o osiguranju i ako se drugačije ne utvrdi, ugovor proizvodi pravno dejstvo tek po isteku dvadeset četvrtog sata dana označenog kao početak osiguranja. To praktično znači da obaveza osiguravača za štetni događaj za osiguranje koje počinje npr. 1. decembra počinje tek posle ponoći tj. praktično od 2. decembra. Pritom, u tom slučaju osiguranje traje do dvadeset četvrtog sata onog dana koji je u polisi naveden kao datum isteka osiguranja (do ponoći tog dana).

Djelimična šteta – Javlja se kada je ostvarenjem osiguranog slučaja prouzrokovano samo oštećenje, a ne i uništenje osiguranog predmeta ili kada je kod osiguranja više stvari uništena samo jedna stvar. One su daleko češće od potpunih šteta što značajno utiče na utvrđivanje visine tehničke premije, na procjenu rizika i planiranje budućih obaveza osiguravača. Za razliku od potpunih, djelimične štete ne prekidaju odnose osiguranja što znači da ugovor i dalje ostaje na snazi. Mogu se javiti u svim granama osiguranja osim u osiguranju života.

Djelimično kasko osiguranje – Osiguranje koje pokriva samo neke od rizika i kod kojeg premija osiguranja zavisi od odabranih rizika.

Dobrovoljno osiguranje – Predstavlja osiguranje koje je zaključeno slobodnom voljom ugovarača osiguranja, odnosno osiguranika iz isključivo ekonomskih razloga kako bi se zaštitila imovina, imovinski interes, odgovornost, zdravlje ili život. Proističe iz razvijenosti svijesti o potrebi za osiguranjem koja se zadovoljava sklapanjem ugovora o osiguranju sa društvom za osiguranje. Prema važećim zakonskim propisima kod nas, osiguranje imovine i osiguranje lica su načelno dobrovoljni s tim da postoje izuzeci koji su strogo uređeni zakonom kada govorimo o obaveznim osiguranjima.

Dvostruko osiguranje – Postoji ukoliko zbir svota osiguranja na koje je osiguran isti predmet od istih opasnosti za isto vrijeme i to nezavisno kod više osiguravača, premašuje stvarnu vrijednost osigurane imovine u trenutku nastanka štete. Smatra se nevažećim, ukoliko je zaključeno radi prevare u osiguranju. U tom slučaju se ništavost ugovora o osiguranju odnosi na sve, a ne samo na kasnije zaključene ugovore kojima je premašena vrijednost osigurane stvari. Osiguravaču tada pripada naknada štete koju je pretrpio zbog zaključenja ovakvog ugovora što se obično izražava u pravu osiguravača da zadrži dio premije obračunatog do trenutka saznanja o ništavosti. Ako do dvostrukog osiguranja dođe nenamjerno, usljed zabune kad ugovarač osiguranja i osiguranik nevezano jedan od drugoga osiguravaju isti interes, tada svi ugovori ostaju punovažni, ali ne mogu u potpunosti proizvoditi svoja dejstva. Kako bi se preduprijedila mogućnost neopravdane imovinske koristi, dvostruko osiguranje se bliže uređuje zakonskim propisima i uslovima osiguranja.

Evropski izvještaj o nezgodi – Jedinstveni obrazac u Evropi za isprave i utvrđivanje činjenica vezanih za saobraćajne nezgode. Svrha mu je da olakša razmjenu podataka između osiguravača i drugih zainteresovanih u slučaju saobraćajne nezgode poslije koje policija nije napravila zapisnik. Sadrži sve potrebne podatke o vozačima, osiguravačima, mjestu udesa, svedocima, oštećenjima i slično. Potpisuju ga svi vozači koji su učestvovali u saobraćajnoj nezgodi.

Franšiza – Dio štete koji, na osnovu zaključenog ugovora, osiguranik snosi sam. Predstavlja učešće osiguranika u šteti i taj dio se pojavljuje kao određeni novčani iznos ili procenat štete. Može biti dobrovoljna kada osiguravač dopušta ugovaraču osiguranja da sam odabere visinu franšize, u granicama koje određuje praksa osiguranja, ili obavezna franšiza kada osiguravač na početku odmah nameće franšizu u određenom iznosu kako bi uopšte prihvatio rizik u osiguranje.

Funkcionalna premija – Dio premije namijenjen sprovođenju osnovne funkcije osiguranja. Sastoji se od tehničke premije, a može sadržati i doprinos za preventivu ako je uračunat u premiju osiguranja.

Garantna rezerva – Predstavlja zakonom utvrđeni oblik rezerve koju moraju posjedovati svi osiguravači i koja služi obezbjeđenju trajnog izvršavanja tekućih i budućih obaveza društva za osiguranje. Zakonom su takođe određeni najniži iznosi garantne rezerve po vrstama osiguranja.

Garantni fond – Fond iz kojeg se u skladu sa zakonom obezbjeđuje obeštećenje osobama koje pretrpe štetu nastalu upotrebom neosiguranog ili nepoznatog motornog vozila, vazduhoplova ili drugog prevoznog sredstva, kao i vozila osiguranih kod osiguravača koji su u međuvremenu otišli u stečaj. Sredstva garantnog fonda obezbjeđuju se iz doprinosa osiguravača i drugih izvora u skladu sa zakonom, a fond se nalazi pri Udruženju osiguravača Srbije.

Granično osiguranje, polisa graničnog osiguranja – Isprava o osiguranju koju vozač, odnosno vlasnik motornog vozila uzima na graničnom prelazu, ukoliko nema ili ne može da dokaže da ima zaključeno osiguranje od autoodgovornosti za štete pričinjene trećim licima koje država u koju ulazi priznaje.

Grupno osiguranje – Predstavlja osiguranje kojim se jednim jedinstvenim ugovorom o osiguranju pokriva veći broj ljudi koji po prirodi pripadaju nekoj skupini (zaposleni preduzeća, članovi udruženja i drugo). Grupnim osiguranjem ugovarač osiguranja (obično uprava osigurane grupe) plaća premiju osiguranja za sve osiguranike, tačno određene ili tačno opisane, dok osiguravač svoju obavezu izvršava pojedinačno prema svakom članu grupe. Zbog manjih troškova pribave i drugih prednosti za osiguravača, kod grupnog osiguranja se odobravaju niže premijske stope i drugi povoljniji uslovi u odnosu na pojedinačno osiguranje.

Hipotekarno osiguranje – Njime se poveriocu, u slučaju nenaplate potraživanja po osnovu datog hipotekarnog zajma, isplaćuje neizmireni dio potraživanja. Hipotekarnim osiguranjem se dodatno pokriva rizik povjerioca kao lica koje odobrava hipotekarni zajam. Ovim osiguranjem olakšava se dužniku da nađe davaoca hipotekarnog zajma pa se stoga dešava i da dužnik kao ugovarač osiguranja plaća premiju osiguranja za račun povjerioca kao osiguranika.

Imovina – Pokretna i nepokretna dobra i/ili prava vlasništva pravnog ili fizičkog lica, koja se mogu izraziti u novčanom, materijalnom i nematerijalnom obliku. Kod preduzeća to su sredstva koja se koriste u poslovanju i dijele se u bilansu stanja na stalnu i obrtnu imovinu. Bitna je karakteristika imovine postojanje određenog stepena izvjesnosti da se njenom upotrebom može ostvariti buduća ekonomska korist preduzeća ili pojedinca. U osiguranju imovina predstavlja jasan osigurljivi interes, bez obzira na vlasnika.

Izjava o poravnanju – Pisana potvrda kojom osiguranik izjavljuje da su prijemom navedenog novčanog iznosa namirena sva njegova potraživanja iz štetnog događaja i njom se osiguranik, uz postizanje poravnanja, odriče svih tekućih i budućih zahtjeva prema osiguravaču iz nastalog osiguranog slučaja.

Karenca – Razdoblje na početku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme kog osiguravač nije u obavezi ili je samo u djelimičnoj obavezi prema osiguraniku ako nastupi osigurani slučaj.

Kasko osiguranje – Osiguranje prevoznog sredstva, njegovog trupa, uređaja, opreme i pribora od oštećenja, uništenja ili nestanka. Kod kasko osiguranja motornih vozila, za razliku od osiguranja od autoodgovornosti, pokrivaju se štete na sopstvenom motornom vozilu. U zavisnosti od obima pokrivenih rizika, postoji puno i djelimično kasko osiguranje motornih vozila.

Katastrofalni rizik – Radi se o pojedinačnoj opasnosti koja prijeti većoj masi ljudi ili imovine, čime ugrožava i finansijsku snagu osiguravača. Kod takve opasnosti ne postoji redovno izravnanje rizika djelovanjem zakona velikih brojeva, već, nasuprot tome, što ih je više, raste i mogućnost povećanja obaveze osiguravača. Tu najčešće spadaju prirodne nepogode, npr. poplave, zemljotresi, oluje, lavine, klizanje tla, odron zemljišta i sl. kao i veći požari ili eksplozije u velikim industrijskim objektima, rušenje putničkog aviona sa putnicima, ratni, atomski rizici itd. Ako prihvate katastrofalne rizike u osiguranje, da bi bili u stanju da pokriju svoje obaveze, osiguravači najčešće sprovode reosiguranje ili saosiguranje, stvaraju rezerve za katastrofalne gubitke, nastoje da postignu razuđenost osiguranih objekata, ograničavaju svote osiguranja i slično.

Korisnik osiguranja – Fizičko ili pravno lice kojem pripada naknada iz osiguranja. Kada je korisnik osiguranja istovremeno i ugovarač osiguranja, tada govorimo o jednom licu – osiguraniku. Međutim, kod ugovora o osiguranju u svoje ime, a za tuđ račun, ugovarač osiguranja nije ujedno i korisnik osiguranja, a čak ne mora unaprijed biti poznat ni osiguravaču ni korisniku osiguranja, dovoljno je da je ugovorom o osiguranju definisano na koji način se korisnik osiguranja određuje. U osiguranju života, česte su situacije kada je korisnik osiguranja treće lice, npr. rođak, član porodice, staratelj, dobrotvorna ustanova ili neko drugo lice i u takvim slučajevima se takođe upotrebljava pojam korisnik osiguranja.

Lojd (Lloyd`s) – Tržište osiguranja u Londonu gdje se sprovode najsloženiji i najskuplji poslovi osiguranja i reosiguranja i pružaju sve potrebne prateće usluge. Lojd nije osiguravajuće društvo i ne prihvata rizike u osiguranje, već to čine njegovi brojni članovi – pojedinci i preduzeća, za svoj račun i pridržavajući se izuzetno strogih finansijskih i drugih pravila poslovanja. Lojdovi članovi udružuju se u Lojdova udruženja kao grupe članova koje su opredijeljene za pojedine rizike. Interese udruženja predstavljaju ovlašćena stručna lica – posrednici, dok interese osiguranika zastupaju isključivo Lojdovi posrednici, koji moraju imati posebnu dozvolu za rad na tom tržištu. Tradicija Lojda je veoma duga i počinje od kraja sedamnaestog vijeka.

Malus – Doplatak na premiju koji plaća osiguranik ukoliko je prijavljena najmanje jedna šteta za koju je odgovoran osiguranik.

Matematička rezerva – Vrsta tehničkih rezervi koja se obrazuje i obračunava za izmirenje budućih obaveza po osnovu dugoročnih ugovora o životnom osiguranju.

Materijalna šteta – Šteta na stvarima, koja je proistekla iz njihovog uništenja ili oštećenja ili koja je nastala zbog povrede imovinskog prava oštećenog lica. U određenim slučajevima, materijalna šteta može nastati i kao posljedica nematerijalne štete koju je određeno lice pretrpjelo kao što je npr. gubitak zarade zbog radne nesposobnosti lica prouzrokovane tjelesnom povredom.

Mjerodavna premija – Predstavlja premiju tekuće godine uvećanu za prenosnu premiju prethodne i umanjenu za prenosnu premiju naredne godine. Mjerodavna premija se pripisuje određenoj poslovnoj godini pri čemu se njoj, prilikom bilansiranja, pribraja i nezarađena premija preneta iz prethodne godine za rizike u tekućoj godini, kao što se i isključuje nezarađena premija u tekućoj godini koja se prenosi za narednu godinu.

Naknada štete – Građansko-pravni odnos koji za jednu stranu podrazumeva obavezu da drugoj strani plati određenu svotu zbog štete koja je prouzrokovana sopstvenom protivpravnom radnjom ili zbog postojanja objektivne krivice. Definiše se i kao naknada iz osiguranja kao ispunjenja osnovnog osiguravajućeg zadatka u premijskom osiguranju.

Neživotno osiguranje – Svaka vrsta osiguranja koje ne spada u osiguranje života. Osnovna podjela osiguranja u savremenom osiguranju je upravo razvrstavanje na neživotno i životno osiguranje. Neživotno osiguranje može da bude osiguranje imovine, osiguranje od odgovornosti i osiguranje od nezgode, sa svojim brojnim podvrstama.

Neosigurano motorno vozilo – Vozilo čiji vlasnik nije sklopio osiguranje od autoodgovornosti, a bio je dužan da ga sklopi u skladu sa zakonskim propisima. Žrtve neosiguranog motornog vozila zaštićene su institucijom garantnog fonda, pri čemu isplatom štete oštećenom licu garantni fond stiče pravo regresa prema vlasniku neosiguranog vozila, odnosno štetniku.

Neriješena šteta – Svaki prijavljeni osigurani slučaj koji osiguravač u ugovorenom roku od dana prijema obavještenja nije riješio isplatom odštete ili ugovorenog iznosa.

Nesrećni slučaj – Događaj, odnosno sticaj okolnosti koji je iznenadan, nepredvidiv i nezavisan od volje osiguranika. Može da izazove smrt, tjelesnu povredu, onesposobljenost, oštećenost zdravlja, umanjenje radne sposobnosti.

Obavezno osiguranje – Osiguranje lica ili imovine na osnovu zakona, nezavisno od volje učesnika u osiguravajućem odnosu. Zakonska obaveza osiguranja prisutna je u svim državama. U Crnoj Gori je propisano da se obavezno osiguravaju vlasnici odnosno korisnici motornih vozila od odgovornosti za štete pričinjene trećim licima, putnici u javnom prevozu od posljedica nesrećnog slučaja, vlasnici odnosno korisnici vazduhoplova od odgovornosti za štetu nanetu trećim licima, položena sredstva građana kod banaka i drugih finansijskih ustanova itd.

Obavezno osiguranje od nesrećnog slučaja – Ovoj obavezi podležu vlasnici, odnosno korisnici autobusa kojima se obavlja javni prevoz, prevoz zaposlenih i turista, vlasnici odnosno korisnici svih vrsta šinskih vozila, plovila i vazduhoplova namijenjenih prevozu putnika, vlasnici ili korisnici taksi i vozila za iznajmljivanje.

Obavezno osiguranje od odgovornosti – Ovim osiguranjem se obezbjeđuje da onaj ko je pretrpio štetu, uvijek može biti pravično obeštećen. S obzirom na to da osiguravač preuzima na sebe obavezu, izbjegava se slučaj da izazivač štete, zbog siromaštva ili nekog drugog razloga, ne može da nadoknadi štetu. Zaključivanje ove vrste osiguranja takođe je nametnuto zakonom.

Obračunata šteta – Iznos koji se dobije posle izvršenog postupka obračuna štete i koji predstavlja obavezu osiguravača prema osiguraniku.

Osiguravač – Pravno lice koje se Ugovorom o osiguranju obavezuje na naknadu štete, odnosno isplatu ugovorenog novčanog iznosa korisniku osiguranja odnosno osiguraniku i to kada se ostvari obuhvaćeni rizik. Osiguravači se razlikuju po veličini, vrsti i obimu rizika koje pokrivaju, a mogu se baviti jednom ili sa više grana osiguranja. Imajući u vidu njihov izuzetan društveni i privredni značaj, delovanje osiguravača podleže posebnom državnom nadzoru, uz neophodnost raspolaganja dozvole za rad osiguravača.

Osigurani slučaj – Nastanak okolnosti koje, na osnovu zakona ili ugovora o osiguranju, obavezuju osiguravača da osiguraniku isplati odštetu ili učini šta drugo. Osigurani slučaj je neizvestan i nezavisan od volje ugovarača osiguranja, to je događaj čije nastupanje predstavlja ostvarivanje rizika koji je obuhvaćen osiguranjem.

Osiguranik – Fizičko ili pravno lice koje zaključuje Ugovor o osiguranju u svoje ime i za svoj račun, obezbeđujući se od neželjenog dejstva pokrivenih rizika.

Osiguranje – Forma upravljanja rizikom koja se koristi za ograničenje potencijalnih gubitaka. Osiguranjem se vrši prenos rizika od gubitka sa jednog entiteta na drugi, u zamenu za premiju ili garantovani, merljivi gubitak kojim se sprečava veći ili moguć nenadoknadiv gubitak. Osiguranje je udruživanje rizika slučajnih gubitaka transferisanjem takvih rizika na osiguravače (osiguravajuće kompanije), koji su saglasni da obeštete osiguranike za takve gubitke, obezbede druge novčane koristi kada se štete pojave, ili da pružaju usluge povezane sa takvim rizicima.

Osiguranje motornih vozila – Obuhvata sve vrste motornih vozila i priključnih kopnenih vozila. Deli se na dobrovoljno kasko osiguranje i obavezno osiguranje od odgovornosti motornih vozila.

Osiguranje od autoodgovornosti – Osiguranje od odgovornosti vlasnika ili korisnika motornih vozila za štetu nanetu trećim licima odnosno za oštećenja ili uništenja stvari prilikom upotrebe vozila. U skoro svim državama je uvedeno kao obavezno osiguranje.

Osiguranje u poljoprivredi – Predstavlja posebnu vrstu imovinskog osiguranja koja se primenjuje na poljoprivredne proizvođače u cilju sprečavanja gubitka prihoda od agrarne delatnosti. Osiguranje u poljoprivredi nije ograničeno na useve i plodove, već se odnosi i na stoku, domaće i divlje životinje, a može se primenjivati i na staklenike, u šumarstvu i kod uzgoja akvakultura. Predstavlja tehnički veoma kompleksnu aktivnost i podrazumeva shvatanje složenih bioloških procesa i uzročno-posledičnih odnosa u poljoprivredi (koji nisu uvek lako uočljivi) od strane osiguravača, uz neophodnost utvrđivanja veze između gubitka koji se osigurava i uzroka tog gubitka.

Oštećeno lice – Lice koje je pretrpelo štetu od strane trećeg lica (štetnika) i koje podnosi zahtev za naknadu štete.

Polisa osiguranja – Predstavlja osnovnu ispravu u pisanoj formi kojom se određuju prava i obaveze učesnika i koja kao takva prati posao osiguranja. Može biti u obliku ugovora o osiguranju ili dokaznog sredstva o sklopljenom osiguranju kada sadrži sve najvažnije podatke iz zaključenog ugovora. Može predstavljati ispravu o dugu kada se bez nje ne može naplatiti naknada štete od osiguravača ili legitimacijsku hartiju kada se njom dokazuje pravo na potraživanje iz osiguranja. Pojavljuje se i kao hartija od vrednosti a koristi se i kao dokaz izvršene ugovorene obaveze kada u određenom poslu postoji obaveza osiguravanja. Izdaje se na obrascu koji samostalno sastavljaju osiguravači osim kada su zakonski postavljeni određeni uslovi za oblik u kom se sačinjava.

Posebni uslovi osiguranja – Predstavljaju ugovorne odredbe kojima se dodatno uređuje odnos između osiguravača i osiguranika i to u dijelu koji nije definisan ujednačenim i uopštenim odredbama iz opštih uslova osiguranja. O njima se posebno pregovara tokom zaključenja ugovora o osiguranju i oni čine njegov sastavni deo. Prilagođeni su jednom ugovoru ili određenom broju pojedinačnih ugovora, a njima se osiguravajuće pokriće po pravilu proširuje, mada se može i suziti.

Potpuna šteta – Uništenje osigurane stvari ili njen nestanak, odnosno gubitak bez izgleda da se do stvari ponovo dođe. Kao potpuni gubitak ponekad se smatra i izvedeni potpuni gubitak, tj. situacija u kojoj su troškovi popravke oštećene stvari viši od njene vrijednosti.

Požarno osiguranje – Osiguranje od požara predstavlja jednu od najstarijih i najraznovrsnijih vrsta osiguranja kojom se pruža ekonomska zaštita za oštećenje ili uništenje nekretnina, posebnih objekata i pokretnih stvari. Njime je obezbijeđeno pokriće od osnovnih i dopunskih rizika koji se mogu ugovoriti s tim da se obim pokrića razlikuje kod pojedinih osiguravača i u različitim zemljama. Osnovni rizici kod osiguranja od požara su najčešće: požar, udar groma, eksplozija, oluja, grad, udar sopstvenog vozila u osiguranu građevinu, pad letilice, manifestacije, demonstracije, a ponekad se može uključiti i zemljotres. Kao dopunske rizike obično je moguće dodatno ugovoriti rizike poplava, bujica, izlivanja vode, klizanja tla, odrona zemljišta, snežne lavine, iscurenja i drugo. Svota osiguranja na koju se ugovara požarno osiguranje po pravilu odgovara zamenskoj vrednosti. Druge vrste osiguranja mogu u sebi sadržati i osiguravajuće pokriće od požarnog rizika.

Predmet osiguranja – Određeno materijalno dobro, odnosno materijalni interes, odgovornost, čovjekovo zdravlje ili život koji su izloženi mogućnosti ostvarenja rizika. Predstavlja jedan od osnovnih elemenata ugovora o osiguranju.

Premija osiguranja – Novčani iznos koji ugovarač osiguranja treba da plati za osiguranje. Sastoji se od funkcionalne premije i režijskog dodatka, pri čemu se funkcionalna premija sastoji od tehničke premije, a može sadržati i doprinos za preventivu, ako je uračunat u premiju osiguranja. Tehnička premija osiguravaču služi za podmirenje obaveza iz ugovora o osiguranju (za isplatu odšteta, ugovorenih suma osiguranja), kao i za izmirenje obaveza prema reosiguravaču za sve reosigurane rizike. Doprinos za preventivu služi za finansiranje aktivnosti namenjenih za prevenciju odnosno sprečavanje rizika. Režijski dodatak je dio premije koji je namijenjen za obavljanje poslova osiguranja odnosno za troškove sprovođenja osiguranja.

Premijska tarifa – Njom se određuje visina premije polazeći od jedinstvenih merila za sve osiguranike u istoj vrsti osiguranja i obuhvata premijske stope ili premije u novčanom iznosu, postupak utvrđivanja premijske stope ili iznosa premije, merila za obračunavanje popusta ili doplatka na premiju, najniže stope premije do kojih se može ići primenom bonusa, najviše stope u slučaju nepovoljnog tehničkog rezultata i drugo. Utvrđuje se primenom aktuarske matematike i ne zavisi od slobodne volje osiguravača na tržištu već od različitih aktuarskih metoda, osiguravačevih posebnosti i vrste osiguranja.

Procjena rizika – Ispitivanje tj. utvrđivanje veličine opasnosti kao uzroka štete koju sa sobom nosi predmet osiguranja ili osigurano lice na osnovu čega osiguravač donosi odluku o preuzimanju rizika u osiguranje. Obično ga obavlja stručno lice koje utvrđuje stepen verovatnoće nastanka štete i ekonomske posledice ostvarenja rizika.

Procjena štete – Jedan od najvažnijih poslova koji treba da pomogne utvrđivanju visine odštete u slučaju nastanka osiguranog slučaja. Osiguravač je dužan da započne procjenu štete odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema obaveštenja o nastalom osiguranom slučaju (osim kod brojnih šteta, gdje je potrebno više vremena). Štetu zajedno procjenjuju osiguranik i osiguravač ili njihovi ovlašćeni predstavnici.

Reosiguravač – Preduzeće tj. kompanija koja preuzima dio obaveze po određenom riziku koji nosi osiguravač, za šta dobija premiju reosiguranja.

Reosiguranje – Postupak kojim osiguravač prenosi dio rizika (ponekad i cijeli rizik) na reosiguravača. Najčešće se primjenjuje kada osiguravač nije u stanju da zbog ograničenih novčanih sposobnosti samostalno preuzme neki težak rizik. U reosiguranju, osiguravač (cedent) plaća deo premije osiguranja reosiguravaču (cesionaru) kao premiju reosiguranja, pri čemu se cesionar obavezuje da će cedentu u slučaju nastanka osiguranog događaja nadoknaditi deo obaveze prema osiguraniku.

Rizik – Predstavlja šansu da nešto što će se desiti može imati uticaj na ostvarenje postavljenih ciljeva, a može se mjeriti u odnosu na posljedice i vjerovatnoću nastanka. Rizik predstavlja događaj koji se može, ali ne mora ostvariti, čije posljedice mogu biti negativna i pozitivna odstupanja od postavljenog cilja, odnosno željenog ili očekivanog ishoda. U osiguranju rizik se obično povezuje sa vjerovatnoćom nastanka štete, odnosno neizvjesnošću da li će se šteta desiti ili ne, čime se fokus rizika u osiguranju stavlja na potencijalne negativne ishode.

Samopridržaj – Obim osiguranja koji primarni osiguravač zadržava u svom portfelju prilikom zaključivanja ugovora o reosiguranju. Samopridržaj je najveći iznos pojedinačnih rizika ili čitavog portfelja rizika koji osiguravač može da pokrije sopstvenim sredstvima bez ugrožavanja svoje solventnosti.

Saosiguranje – Oblik distribucije rizika putem zajedničkog učešća većeg broja osiguravača u pokriću određenog rizika, odnosno određene polise osiguranja. Svaki osiguravač koji učestvuje u poslovima saosiguranja dijeli rizik, premiju i naknadu štete po jednom ugovoru o osiguranju. Vodeći osiguravač zaključuje sa osiguranikom ugovor o osiguranju i njemu drugi saosiguravači povjeravaju naplatu premije i rješavanje šteta, pri čemu se međusobna raspodjela rizika između saosiguravača uređuje posebnim ugovorom. Kod saosiguranja svote do kojih jemče pojedini saosiguravači nikada ne prelaze ukupnu ugovorenu vrednost osigurane stvari ili imovinske koristi što je važna razlika između saosiguranja i dvostrukog osiguranja gde se, takođe, na strani osiguravača javlja više učesnika.

Skadenca – Period važenja ugovora o osiguranju, odnosno period za koji važi osiguravajuće pokriće.

Suma osiguranja – Predstavlja novčani iznos kao gornji iznos osiguravačeve obaveze koji se isplaćuje osiguraniku ukoliko nastupi osigurani događaj. Unosi se u polisu osiguranja ili se ugovorom o osiguranju, odnosno zakonom predviđa način njenog utvrđivanja kada nastupi osigurani događaj. U određenim slučajevima može biti prekoračena usled troškova nastalih povodom otklanjanja ili umanjenja štete preduzetih po nalogu osiguravača.

Šomažno osiguranje – Njime se preduzeću nadoknađuje izgubljeni dobitak koji se nije mogao ostvariti usljed nastanka štetnog događaja obuhvaćenog nekim drugim prethodno zaključenim osiguranjem – najčešće osiguranjem od požara ili osiguranjem od loma mašina. Ovim osiguranjem pokrivaju se i određeni stalni troškovi iz poslovanja i obaveze koji nastaju i opterećuju osiguranika kao da se njegova djelatnost nesmetano odvija. Ugovara se isključivo kao dopunsko osiguranje što znači da je uslov za zaključenje ove vrste osiguranja da osiguranik sa osiguravačem prethodno zaključi i osnovno osiguranje. Naziva se i osiguranjem od prekida rada ili osiguranjem od gubitka zarade.

Ugovor o osiguranju – Kod nas se odnosi osiguranja zasnivaju ugovorom kao pravnim poslom, bez obzira na to da li je riječ o dobrovoljnom ili obaveznom osiguranju. Ugovor o osiguranju stvara obaveze za obje ugovorne strane – osiguranik se obavezuje da plaća premiju osiguranja, a osiguravač da snosi posljedice ostvarenja rizika.

Uslovi osiguranja – Skup klauzula u ugovoru o osiguranju kojima se uređuju prava i obaveze i detaljno definišu odnosi između osiguranika kao ugovarača osiguranja i osiguravača. Opšte uslove osiguranja donosi osiguravač unaprijed po pojedinim vrstama osiguranja dok se o posebnim uslovima osiguranja ugovorne strane sporazumijevaju, kada se i utvrđuje konačan sadržaj polise i primjena dodatnih klauzula.

Vansudsko poravnanje – Nagodba kojom se u osiguravajućoj djelatnosti između učesnika u sporu, bez učestvovanja suda, uređuju obligacijski odnosi i time usvaja obostrano prihvatljivo rješenje. Postizanjem vansudskog poravnanja osiguranik se odriče svih sadašnjih ili budućih zahtjeva prema osiguravaču.

Verovatnoća – Izgled da će se desiti neki događaj, izražen brojčanom mjerom. U osiguranju se koristi statistička vjerovatnoća koja zajedno sa statistikom predstavlja temelj savremenog osiguranja.

Veštačenje – Postupak kojim se razjašnjavaju sve sporne i nejasne činjenice pri prihvatanju rizika u osiguranje, a naročito prilikom procjene štete na osiguranom objektu i tjelesnih povreda ili smrtnog slučaja kod osiguranog lica kada je potrebno odgovarajuće stručno znanje.

Vinkulacija – Kod ugovora o osiguranju radi se o odredbi kojom se osiguranikovo pravo potraživanja prenosi na neko treće lice, čime se to pravo ograničava. Kod rješavanja štete nastale po osnovu vinkulirane polise osiguravač je dužan da prije davanja naloga za isplatu pribavi saglasnost onoga na koga glasi vinkulacija. Naročito se koristi od strane banaka koje kao davaoci kredita obezbeđuju svoja potraživanja vinkuliranim polisama osiguranja u slučaju da dođe do uništenja ili oštećenja predmeta za koji je kredit odobren.

Visina premije – Iznos koji se utvrđuje postupkom tarifiranja i koji je osiguranik dužan da plati osiguravaču kako bi bio obezbijeđen. Polazeći od razvrstavanja rizika u tarifne grupe, primenjuju se odgovarajuće premijske stope u svrhu ispravnog obračunavanja premije. Postoje osnovna i dopunska premija. Mogu je određivati i drugi činioci, kao što su npr. određeni popusti (bonusi) ili doplaci na premiju.

Visina štete – Novčani iznos koji je šteta dostigla. Ako se radi o osiguranoj šteti, njena visina načelno odgovara visini odštete, iako se ta dva iznosa ne moraju poklapati.

Vlasnik motornog vozila – Lice navedeno u saobraćajnoj dozvoli, odnosno lice koje ima pravo svojine na vozilu. To lice ima obavezu zaključivanja ugovora o osiguranju i odgovara prema načelu odgovornosti proistekle iz upotrebe motornog vozila čiji je vlasnik.

Vozač motornog vozila – Lice koje upravlja motornim vozilom i koje je odgovorno za štetu umesto vlasnika vozila ili zajedno sa njim.

Zdravstveno osiguranje – Osiguranicima i njihovim porodicama obezbjeđuje uslove za liječenje nastalih bolesti, medicinske preglede, primjenu mjera radi sprječavanja nastanka oboljenja, davanja u slučaju nastanka onesposobljenosti uslovljene bolešću i drugo. Zdravstveno osiguranje se sprovodi kao obavezno (zakonsko zdravstveno osiguranje) kojim se pružaju osnovne medicinske usluge najširem krugu stanovništva i dobrovoljno (privatno zdravstveno osiguranje) kojim se nudi dodatna zdravstvena zaštita.

Zelena karta – Potvrda koja služi kao dokaz o zaključenom ugovoru o osiguranju od autoodgovornosti priznatom u zemlji u koju vozilo ulazi, s ciljem olakšavanja kretanja vozila preko granice. Zelena karta (međunarodna karta osiguranja) je međunarodna isprava (potvrda) osiguranja od autoodgovornosti. Sam obrazac predstavlja dokaz o zaključenom osiguranju od autoodgovornosti tj. dokaz da vozilo posjeduje validno osiguravajuće pokriće u toku njegove upotrebe u inostranstvu. Pribavlja se kod inicijalnog osiguravača i traje koliko i polisa obaveznog osiguranja. Sistem zelene karte nastao je 20-tih godina prošlog vijeka u skandinavskim državama, koje su omogućavale prelaz vozila preko granice uz priznavanje polise osiguranja autoodgovornosti koja je zaključena u državi porijekla vozila. Države su garantovale za naknadu štete koja se u drugoj državi pričini upotrebom vozila registrovanog u nekoj od tih zemalja. U određenom stadijumu razvitka sistema, uveden je obrazac/karta osiguranja zelene boje, odakle i potiče opšteprihvaćen naziv Zelena karta. Sistem funkcioniše tako što osiguravači koji se bave osiguranjem od autoodgovornosti osnivaju centralnu organizaciju, Nacionalni biro osiguranja – Biro zelene karte, priznat od strane vlade države u kojoj je njegovo sedište. U našoj zemlji, Nacionalni biro je pravno-formalno jedan od zakonom povjerenih poslova pri Udruženju osiguravača Srbije i kao takav ima jasno definisan obim prava i obaveza.

Životno osiguranje – Dugoročno osiguranje koje predstavlja jedan od vidova osiguranja lica kojim se pruža socijalna sigurnost pojedincima i njihovim porodicama i koji se javlja u više oblika i podoblika. Može biti osiguranje života za slučaj smrti (riziko-osiguranje života), kada se osiguravač obavezuje da će na osnovu uplaćenih premija osiguranja osiguraniku ili licu koje osiguranik odredi isplatiti osiguranu svotu za slučaj smrti, ili osiguranje na doživljenje, kada osigurana svota postaje plativa tek za slučaj doživljenja ugovorenog broja godina. Preovlađujući su ipak oblici mješovitog životnog osiguranja koje, osim obuhvatanja slučajeva ranije smrti i doživljenja ugovorenog roka, sadrže i štednu komponentu, gdje deo premije predstavlja izvor dugoročnih sredstava osiguravača za finansijsko ulaganje i oplođavanje sredstava. Cjelokupna svjetska premija osiguranja u iznosu od oko tri petine odnosi se upravo na premije životnog osiguranja.

*Rječnik osiguranja preuzet sa sajta www.uos.rs